Član Malteškog reda s činom Velikog križa časti i odanosti, car Karlo Habsburški potjecao je od cara Karla V., koji je 1530. godine dodijelio otoke Maltu, Gozo i Comino kao suvereno leno Redu sv. Ivana Jeruzalemskog.

Nakon svečane proklamacije, Ivan Pavao II. izjavio je: “Neka to bude uzor onima s političkim odgovornostima u Europi.” “Kršćanska predanost”, dodao je Papa, “sastoji se u traženju i prepoznavanju Božje volje i djelovanju u skladu s njom.”

Prepoznatljiva osobina Karla I. Habsburškog, vladara Austrije i Ugarske od 1916. do 1918., bio je njegov duboki osjećaj odgovornosti za svoje dužnosti kao suveren. Taj osjećaj odgovornosti proizlazio je ne samo iz njegove prirode, već je bio posebno ojačan njegovim vjerskim uvjerenjima. Ono što ga čini uzorom političarima i onima na vodećim položajima jest vrlina, snažno naglašena u Katekizmu Katoličke Crkve, društvene ljubavi ili solidarnosti s drugima, koja prožima cijeli njegov život, i kao čovjeka i kao cara.

Na prijestolje je stupio s 29 godina, a dvije godine kasnije, nakon proglašenja Republike, protjeran je iz zemlje. Umro je u egzilu na Madeiri u Portugalu u dobi od 35 godina.